ČARŠIJA
Čaršija je dio grada, gotovo uvijek u samom njegovom središtu koji se uglavnom razvio u svom obliku i naziva za vrijeme osmanske vladavine.
Čaršija predstavlja jednu od najvažnijih karakteristika osmanskog grada.
Njegov je komercijalni centar - zona u kojoj se obavlja većina prirodnih aktivnosti.
 |
| Gusinjska i plavska čaršija početkom XX vijeka |
TIP STARE PLAVO-GUSINJSKE KUĆE POTIČE IZ PERIODA OSMANSKE IMPERIJE
Kuća je na dva boja. Donji boj, prizemlje je od kamena i služio je kao hizba za stoku ili kao magaza, a gornji je od čatme ili brvana. Imao je ćošak i služio je za stanovanje.
Neke kuće su imale prostorije na drvenim direcima, pribijenu uz njih, u koju se iz kuće ulazilo.
Služila je za spavanje i zvala se mandžalak.
Kuće su bile opremljene uobičajnim elementima unutrašnjeg komfora.
Imale su: hamam (kupatilo), drveni lavabo za umivanje (abdesnica), zidanu peć, odžak (kamin), dolap za posteljinu, ugradne ormare, rafove (police), minder (uzdignuto postelje za sjedenje).
Police, rafovi i pregrade bili su izrezbareni.
Pregrade u obliku lukova (parmaci), rezbarijama ukrašene, odvajale su ulazni dio sobe od njenog ostalog dijela, a služile su kao zavjesa, granica koju nije ženska posluga prelazila pri posluživanju gostiju.
 |
| Parmaci |
 |
| Izrezbarena vrata |
 |
| Minderi |
 |
| DIVANHANA- dio kuće gdje se pila kafa, pušio duhan i dočekivali gosti |
 |
| Ova kuća je izgrađena 1864. godine. Od trinaest ovakvih kuća koje je izgradio njihov vlasnik Balić Ramo, jedino je ova odoljela zubu vremena. Sada je u vlasništvu porodice Radončić. |
 |
| Kuća Hazema Zeka Omeragića |
 |
| Kuća Etema Nikočevića |
 |
| Ova kuća je stara 195 godina, u njoj je živjelo pet generacija. Sagradio je Aljko Ibrahimagić.   |
 | ||
| Primjeri starih kamenih kuća Prožimanjem unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, nejasne granice kuće i prirode, povezanosti života sa prirodom su njihov najvažniji kvalitet. "Kule, još poneke žive, svojom skromnošću i ozbiljnošću plaše, odbijaju, čine se neudobnim za stanovanje. Ili možda skrivaju u unutrašnjosti svoje kocke jedan dublji, unutrašnji svijet, drugo viđenje, proživljavanje smisla duboko skrivenog u stvarima. Njihova unutrašnjost je mistična, vezana za zatvaranje i stremljenje u visinu...njihov prostor je vrijedan pažnje, vrijedan istraživanja." Uranela Radovanić, arh KULA REDŽEPAGIĆA Redžepagića kula je najstariji objekat stambeno-odbrambene arhitekture u Plavu. Kulu je podigao Hasan-beg 1671.godine. Postoji i predanje da je kulu podigao Mulja Čaković, epska i istorijska ličnost iz Plava. Kula je bila od dva boja, pokrivena kamenim pločama. Kasnije je dograđen i treći boj od drveta- čardak, a krov od kamenih ploča zamijenjem šindrom.   Kamena kula Plava i okoline se sa svojom spoljašnjom strukturom i prstornom organizacijom razlikuje od preovladajućeg tipa drvene kuće Plava; specijalno je prilagođena zahtjevima odbrane od napada i stanovanje u toku opsade, suštinski jednostavna, stereometrijski čista bez velikih otvora, diskretno olakšana ispadom drvenog čardaka, usamljena kamena kocka sa strmim šindrastim krovom. Kula je kasnije postala simbol bogastva i moći i potrebe da se oni sačuvaju. KULA RAŠIĆA Ovo je najljepša gusinjska kula. Kulu su sagradili Mustafa Muljko, Aljija Aljko, Avdulah Duljko, Nuro, Medo i Mazo, sinovi Ramadana Raša Sejdovog Radončića 1904. godine. Po Ramadanu Rašu njihovo potomstvo dobilo je prezime Rašić. Dimenzije kulr du 10 x 10m. Kula ima prizemlje i dva sprata. Zidana je od lomljenog kamena, djelimično pritesanog. Samo su ramovi prozora, vrata i ćošnici od fino isklesanog kamena.
|
PRIMJERI KULA SA JEDNIM SPRATOM
Većina kula Plava i Gusinja potiče iz perioda od kraja XVI do početka XX vijeka. Imale su stambeno-ekonomsko-odbrambenu funkciju. Zidane su od kamena, imaju najmanje jedan boj (sprat) sa većom debljinom zida od ostalih objekata i kvadratne su osnove.
Neke kule iznad kamenog zidanog sprata imaju sprat izgrađen od drveta sa prozorima na sve četiri strane koji je najčešće služio kao vidikovac ili stražarnica. Ukoliko je cijeli objekat od kamena, onda se na gornjoj etaži javljaju na svim fasadama uske puškarnice.
"Ovaj grad je grad muzej. U njemu se javlja jedna posebna pojava tipa kuće i kamene kule, pokrivene šindrom, kojima je proširen harmonični ansambl brvnara. Ovaj grad treba staviti pod zaštitu, a svaku građevinsku intervenciju podvrgnuti odobrenju specijalno ustrojene komisije." arh Jovan Krunić
Većinu kula plavsko-gusinjskog kraja su pravili Dibrani (grad na granici Makedonije sa Albanijom - Dibar alb.- Deber maked. poznat po čuvenoj školi majstora za kamen i drvo).
Pošto su zbog posla stalno bili prašnjavi i prljavi, u narodu je ostala uzrečica "Kao Dibranin je" za osobu aljkavog izgleda.
Ova džamija je simbol Gusinja. Podignuta je 1687.godine, po nekim izvorima 1745.godine. Izgradio je kara Mehmed-paša Bušatlija vezir Skadarski.
Džamija je renovirana 1994.godine sredstvima Gusinjana koji žive u SAD.
Uz nju je izgrađen i šadrvan i vraćen joj je prvobitan izgled.
U neposrednoj blizini džamije nalazila se "Ruždija"- Turska gimnazija kao i konak - đački internat kojih danas više nema.
Stavljena je pod zaštitou države kao kulturno-istorijski spomenik III kategorije.
MANASTIR SVETE TROJICE U BREZOJEVICAMA
Manastir je podigao arhimandit Nestor 1567.godine u podnožju brda Gradac, na lijevoj obali Lima, u blizini mjesta gdje se rijeka Komarača ulijeva u Lim.
Crkva je podignuta u obliku lađe od kamena i dijeli se na oltar, crkvu i pripratu.
Patosana je neobrađivim pločama. Ima dvoja malih vrata sa zapadne strane za ulaz u pripratu i kroz pripratu za crkvu, a druga sa južne strane.
Rađena je u vizantijskom stilu, pripada tipu jednobrdnih građevina sa polukružnom apsidom, prostranim i kvadratnim naosom i pripratom. Crkva nema kubeta ni zvonika.
Stavljena je pod zaštitu države kao kulturno-istorijski spomenik II kategorije.
STARA DŽAMIJA U PLAVU
Izgrađena je 1471.godine u Dizdarevom gradu okruženom bedemima, predstavlja najstariju građevinu u Plavu.
Izgrađena je iz dva dijela, prvi je od kamena koji je vješto ukomponovan sa gornjim drvenim djelom koji se razbija do strmenog krova ranije pokrivnog šindrom iz kojeg izrasta vitko i prelijepo drveno munare, dok se sa drugim dijelom preko kamena spušta na zemlju gdje je i glavni ulaz u ovu džamiju.
Stavljena je pod zaštitom države kao kulturno-istorijski somenik III kategorije.
"Rekli su mi da je ovdje kraj svijeta. Ne bih se složio sa time. Ovdje je početak dženneta (raja)" Putopisac Zeko Džuhmur
📝AMRABLE
Коментари
Постави коментар